POLjOPRIVREDA U AFRICI

AGRICULTURE IN AFRICA

Jedna od najvažnijih ekomoskih aktivnosti na Afričkom kontinetu je poljoprivreda. Obezbeđuje zaposlenost za dve trećine radno sposobnih na kontinentu, dok svaka zemlja obzbedjuje 30-60% BDP i 30% izvoza. Međutim, svega 6% ukupne površine kontinenta je pokriveno poljoprivrednim zemljištem koje je u funkciji.

Except in countries with significant populations of European origin – such as South Africa, Zimbabwe and Kenya – agriculture is largely limited to subsistence and depends significantly on an inefficient tillage system, in which the land is temporarily cultivated with simple tools until its fertility declines, then abandoned for a time to allow the soil to regenerate. In much of Africa, arable land was mostly allocated by a complex system of communal tenure and ownership, rather than through individually acquired rights, and peasant farmers had the right to use relatively small and scattered estates. Such a system causes low agricultural productivity. All of this is relatively limiting and raises concerns about their role in accelerating soil erosion and devastation. In areas of finished crop production, land has become private rather than community property, and cultivation is intensive.

Jedan od razloga niske produktivnosti u velikoj meri dobrinosi i nedostatak saradnje poljoprivrednih proizvođača i stočara. Međutim, potreba za naglim povećanjem proizvodnje hrane kako bi se zadovoljili zahtjevi brzo rastuće populacije i dalje ostaje najvažnija. Mnoge zemlje rade na razvoju visoko uspešnih sorti useva i dizajniranje pogodnijih sistema useva. Jedan proizvod takvih istraživanja je genetski poboljšani soj kukuruza. Kukuruz sam po sebi nije uravnotežena hrana, jer ima nedostatak nekih aminokiselina, ali naučni proboj sredinom 1960-ih rezultirao je povećanjem aminokiselina, lizina i triptofana u određenim novim sortama kukuruza zvanim neprozirni ili visoko-lizin, sojevi. Ove sorte su u početku dale male prinose, bile su više podložne bolestima i štetočinama i imale su meku teksturu koja nije bila poželjna. Programi uzgoja, međutim, ispravili su ove nedostatke, a novi sojevi su počeli da poboljšavaju hranjivu vrednost ishrane u Africi (koja se uglavnom sastoji od kukuruznih preparata).

In Africa, all the most famous cereals are produced – corn, wheat and rice. Corn has the widest distribution; it is grown in almost all ecological zones. The highest yields per acre were recorded in Egypt and on the islands of the Indian Ocean, Reunion and Mauritius, areas where production is irrigated. Millet and sugar cane are also produced, but mainly in the Savannah regions of the continent. Rice production and consumption have become increasingly important and are closely linked to areas of rapid urbanization. The most important rice-producing countries are Egypt, Guinea, Senegal, Mali, Sierra Leone, Liberia, Ivory Coast, Nigeria, Tanzania and Madagascar. Wheat production was once limited to South Africa, North African countries and the highland zones of Ethiopia and Kenya, but new varieties were grown (under irrigation) on countries in the Savannah region, such as Nigeria.

Stočna hrana se uzgaja u suptropskim oblastima Severne Afrike i planinskim zonama Istočne i Južne Afrike. Vrsta deteline koja se koristi za stočnu hranu, takođe se uzgaja u Egiptu i Sudanu, delovima koji se navodnjavaju. Proteinske mahunarke bogate proteinom proizvode se uveliko, obično se poseju zajedno sa drugim usevima. Oni uključuju pasulj, soju, i leblebije. U Severnoj Africi se takođe proizvode i široki pasulj i povrće. Kikiriki i oraščasti proizvodi se uveliko uzgajaju u zapadnoj Africi, kako za domaću potrošnju, tako i za izvoz.

Uzgoj korenitih biljaka izuzetno se proširio, posebno u Zapadnoj i Centralnoj Africi. Krompir se uzgaja u višim predelima kao što su Etiopija, Kenija i Madagaskar, kao i u područjima mediteranske klime u severnoj i južnoj Africi. Slatki krompir ima tropsku i suptropsku rasprostranjenost, dok se plantaža intenzivno uzgaja u zonama tropskih šuma.

Vrste voća koje se uzgajaju su banane, ananas, urme, smokive, masline i citrusi, dok se od povrća najviše proizvodi paradajz i luka. Banane su najrasprostranjenije u Somaliji, Ugandi, Tanzaniji, Angoli i Madagaskaru. Ananas je široko rasprostranjen u Obali Slonovači, Kongu, Keniji i Južnoj Africi. Urma se najviše gaji u Egiptu, Sudanu i ostalim zemljama Severne Afrike. Najveći proizvođač narandži je Južna Afrikia, Mediteranske zemlje, kao i Gana, Svazilend, Zombabve, Kongo i Madagaskar. Posle Sudana, Južna Afrika je najveći proizvođač grejpfruta.

Široko rasprostranjeni su paradajz i crni luka, ali najveći proizvođači su Mediterankse zemlje. Povrće, poput kupusa i karfiola, uzgaja se u istoj regiji, odakle je moguće izvesti neke količine u Južnu Evropu. Važno povrće tropske Afrike uključuje paprika, patlidžan, krastavce i lubenice.

U Africi se uzgajaju čaj, kafa, kakao i grožđe. Kenija, Tanzanija, Malavi, Zimbabve i Mozambik najveći su proizvođači čaja, dok su Etiopija, Uganda, Obala Slonovče, Tanzanija i Madagaskar glavni proizvođači kafe. Kakao je u osnovi tropska šumska kultura. Uzgoj je koncentrisan u zapadnoj Africi, a glavni proizvođači su Slonovača, Gana, Nigerija i Kamerun. Sve ove kulture uglavnom se uzgajaju za izvoz. Velika kolebanja cena uslovila su afričke države da formiraju međunarodne kartele sa drugim zemljama proizvođačima, u nastojanju da regulišu tržište i formiraju cene. Grožđe se proizvodi u Severnoj Africi i Južnoj Africi, za proizvodnju vina za evropska tržišta.

Što se tiče kultura za proizvodnju tkanina, velike površine Afrike su pod pamukom za proizvodnju tekstila. Glavne zemlje proizvođači su Burkina Faso, Nigerija, Egipat, Zimbabve i Mali. Proizvodnja agava konoplje je takođe važna, naročito u zemljama Istočne Afrike, Etiopiji, Tanzaniji, Keniji i Madagaskaru, kao i Mozambiku, Angoli i Južnoj Africi. Neke zemlje, posebno Nigerija, promovišu uzgoj kenafa (jednog od najvažnijih vlakana).

Uljana palma, od koje se proizvodi palmino ulje i semenke palmi, raste u sekundarnom grmlju u zonama tropskih šuma. Postoje velike plantaže u Nigeriji, Obali Slonovače i Demokratskoj Republici Kongo. Kokosova palma je važan proizvod na Komorskim ostrvima, Gani, Obali Slonovače, Mozambiku, Nigeriji i Tanzaniji. Orašasti plodovi se uglavnom uzgajaju u šumovitim regionima Nigerije, Gane, Obale Slonovače, Sijera Leonea i Liberije. Indijski orah uzgaja se u ograničenoj meri u istočnoj Africi, u manjem obimu u primorskim zemljama zapadne Afrike. Duvan se široko uzgaja kao izvozna kultura u Zimbabveu, Malaviju, Tanzaniji, Nigeriji i Južnoj Africi. Šećerna trska se takođe uveliko uzgaja, ali uglavnom za domaću potrošnju. Glavni proizvođači uključuju Južnu Afriku, Egipat, Mauricijus i Sudan.

Rastuća ekonomija i urbanizacija, visoke cene hrane, demografija i klimatske promene menjaju okruženje u kojima se poljoprivreda u Africi nalazi. Poljoprivreda je najveći poslodavac. U istočnoj Africi 70% stanovništva koji živi u siromaštvu žive od poljoprivrede. Takođe, ostavlja veliki socijalni i ekonomski pečat. Više od 60% stanovništva Subsaharske Afrike su mali farmeri, i 23% BDP Subsaharske Afrike dolazi od poljoprivrede. Afrika ima veliki poljoprivredni potencijal koji je neiskorišćen. Prema nekim procenama može da proizvode 2-3 puta više žitarica, što bi povećalo svetsku proizvodnju za 20%. Slično povećanje može se primeniti i u proizvodnji horti kultura i stočne hrane.

Da bi postigla svoj cilj, potrebna su ulaganja. Podsaharskoj Africi će trebati osam puta više đubriva, šest puta više poboljšanog semena, najmanje 8 milijardi dolara ulaganja u osnovno skladištenje i isto toliko 65 milijardi dolara za navodnjavanje. Biće potrebno i mnogo ulaganja u osnovnu infrastrukturu, poput puteva, luka i električne energije, plus poboljšanja politike i regionalnih trgovinskih tokova.

Analize su pokazale da od 44 zemlje Subsaharske Afrike, 9 zemalja čine 60% ukupnog potencijala, dok Etiopija, Nigerija i Tanzanija čine polovinu od toga.

Afrika ima veliki deo neiskorišćenog poljoprivrednog zemljišta koje bi moglo da poveća proizvodnju. Procena je da je to površina od 480 do 840 miliona hektara. Veći deo ove zemlje je nepristupačan, što zbog neizgrađene infrastructure, ratnih zona i konflikata, što zbog zakonom zaštićenih predela. Gledajući dimenzije koje imaju pristup tržištu, gustina naseljenosti i agroekološki uslovi, sugerišu da je samo oko 20 miliona do 30 miliona hektara zemlja koja bi mogla da se obrađuje u Subsaharskoj Africi, pre svega u devet zemalja. To predstavlja potencijalno povećanje za 10%. Ovaj iznos bi mogao porasti jer nove investicije u infrastrukturu čine neke nepristupačne oblasti dostupnim.

Dok broj srednjih farmera raste, rast malih proizvođača bi bio najveći pokretač rasta. Globalni trend je da urbanizacija dovodi do konsolidacije veličine zemljišta kako ljudi napuštaju ruralna područja, što omogućava veću, mehanizovanu poljoprivredu. Ovaj trend se razlikuje od zemlje do zemlje. Tako na primer, u Nigeriji, postoje oko 100 farmi većih od 50 hektara, dok je većina faarmi manja od 5 hektara u drugim zemljama.

Afrička poljoprivreda igra veliku ulogu u snabdevanju lokalnog tržišta, dok bi bilo veoma važno poboljšati konkurentnost hrane za useve u poređenju sa glavnim trgovinskim partnerima. Podsaharska Afrika je već pokazala konkurentsku prednost u odabranim kulturama, kao što je kafa , čaj i kakao. Za neke od ovih kultura, kao što je kakao, Afrika ima najnižu cenu proizvodnje na svetu. Isto važi i za prehrambene kulture, za koje samo poboljšanje prinosa često nije dovoljno za poboljšanje konkurentnosti troškova.

Although Africa’s agricultural potential is significant, its realization requires practical, field efforts and innovation. Increased distribution, for example, is also an important part of the process, where costs would be shared with companies and warehousing.

Razumevanje potencijala koje ima poljoprivreda u Africi i rešavanje izazova koji sprečavaju istinsko širenje moglo bi povećati proizvodnju dva do tri puta nego danas. Da bi ovo postalo stvarnost, biće potrebno ulaganje u inpute, infrastrukturu i tržišta kako bi se otvorila mogućnost da u Africi milioni malih farmera u potpunosti učestvuju u produktivnoj i komercijalnoj poljoprivredi. Iako su izazovi brojni, postoje relativno male mogućnosti ulaganja za inovacije u pristupu puta do tržišta duž lanca snabdevanja. Angažman poljoprivrednika na potražnji, partnerstvo sa drugim akterima može pomoći u izgradnji tržišta kako bi se ostvario značajan potencijal Afrike.

One thought on “AGRICULTURE IN AFRICA

  1. Have you ever considered about including a little bit more than just your articles?
    I mean, what you say is important and all. But imagine if
    you added some great pictures or video clips to give
    your posts more, “pop”! Your content is excellent but with pics and
    video clips, this site could certainly be one of the very best in its field.

    Good blog!

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

sr_RSSerbian